Innocentius episcopus, servus servorum dei, ad perpetuam rei memoriam.
Summis desiderantes affectibus, prout pastoralis sollicitudinis cura requirit, ut fides catholica nostris potissime temporibus ubique augeatur et floreat ac omnis haeretica pravitas de finibus fidelium procul pellatur, es libenter declaramus ac etiam de novo concedimus per quae hujusmodi pium desiderium nostrum votivum sortiatur effectum; cunctisque propterea, per nostrae operationis ministerium, quasi per providi operationis saeculum erroribus exstirpatis, eiusdem fidei zelus et observantia in ipsorum corda fidelium fortium imprimatur.
& 1. Sane nuper ad nostrum non sine ingenti molestia pervenit auditum, quod in nonnullis partibus Alemaniae superioris, necnon in Maguntinensi, Coloniensi, Treverensi, Saltzumburgensi, et Bremensi, provinciis, civitatibus, terris, locis et dioecesibus complures utriusque sexus personae, propriae salutis immemores et a fide catholica deviantes, cum daemonibus, incubis et succubis abuti, ac suis incantationibus, carminibus et coniurationibus aliisque nefandis superstitiosis, et sortilegis excessibus, criminibus et delictis, mulierum partus, animalium foestus, terra fruges, vinearum uvas, et arborum fructus; necnon homines, mulieres, pecora, pecudes et alia diversorum generam animalia; vineas quoque, pomeria, prata, pascua, blada, frumenta et alia terra legumina perirs, suffocari et extingui facere et procurare; ipsosque homines, mulieres, iumenta, pecora, pecudes et animalia diris tam intrinsecis quam extrinsecis doloribus et tormentis afficere et excruciare; ac eosdem homines ne gignere, et mulieres ne concipere, virosque, ne uxoribus, et mulieres, ne viris actus coniugales reddere valeant, impedire; fidem praeterea ipsam, quam in sacri susceptione baptismi susceperunt, ore sacrilego abnegare, aliaque quam plurima nefanda, excussus et crimina, instigante humani generis inimico, committere et perpetrare non verentur in animarum suarum periculum, divines maiestatis offensam ac perniciosum exemplum ac scandulum plurimorum. Quodque licet dilecti filii Henrici Institoris in praedictis partibus Alemaniae superioris ... necnon Iacobus Sprenger per certas partes lineae Rheni, ordinis Praedicatorum et theologiae professores, haeretics pravitatis inquisitores per literas apostolicas deputati fuerunt, prout adhuc existunt; tamen nonnulli clerici et laici illarum partium, quaerentes plura sapere quam oporteat, pro eo quod in literis deputationis huiusmodi provinciae, civitates dioeceses terrae et alia loca praedicta illarumque personae ac excessus huiusmodi nominatim et specifice expressa non fuerunt, illa sub eisdem partibus minime contineri, et propterea praefatis inquisitoribus in provinciis, civitatibus, dioecesibus, terris et locis praedictis huiusmodi inquisitionis officium exequi non licere; et ad personarum earundem super excessibus et criminibus antedictis punitionem, incarcerationem et correctionem admitti non debere, pertinaciter asserere non erubescunt.
§ 2. Nos igitur impedimenta quaelibet per quae ipsorum inquisitorum officii executio, quomodolibet retardari posset de medio submovere et ne labes haereticae pravitatis aliorumque excessum huiusmodi in perniciem aliorum innocentum sua venena diffundat, oportunis remediis prout nostro incumbit officio, providere volentes fidei zelo ad hoc maxime nos impellente, ne propterea contingat provincias, civitates, dioeceses, terras et loca praedicta sub eisdem partibus Alamaniae superioris, debito inquisitionis officio carere, eisdem inquisitoribus in illis officium inquisitionis huiusmodi exequi licere et ad personarum earundem super excessibus et criminibus praedictis correctionem, incarcerationem et punitionem admitti debere, perinde in omnibus et per omnia, ac si in litteris praedictis provinciae, civitates, dioeceses, terrae et loca ac personae et excessus huiusmodi nominatim et specifice expressa forent, auctoritate apostolica tenore praesentium statuimus.
Proque potiori cautela litteras et deputationem praedictas ad provincias, civitates, dioeceses, terras et loca necnon personas et crimina huiusmodi extendentes, praefatis inquisitoribus, quod ipsi et alter eorum accersito secum dilecto filio Ioanne Gremper, clerico Constantiensis dioecesis, magistro in artibus, eorum moderno seu quovis alio notario publico, per ipsos et quemlibet eorum pro tempore deputando in provinciis, civitatibus, dioecesis, terris et locis praedictis, contra quascumque personas, cuiuscumque conditionis et praeeminentiae fuerint huiusmodi inquisitionis officium exsequi, ipsasque personas quas in praemissis culpabiles reperierint, iuxta earum demerita corrigere, incarcerare, punire et mulctare.
§ 3. Necnon in singulis provinciarum huiusmodi parochialibus ecclesiis, verbum Dei fideli populo quotiens expedierit ac eis visum fuerit proponere et praedicare, omniaque alia et singula in praemissis et circa ea necessaria et opportuna facere et similiter exsequi libere et licite valeant, plenam ac liberam eadem auctoritate de novo concedimus facultatem.
§ 4. Et nihilominus venerabili fratri nostro Episcopo Argentinensi per apostolica scripta mandamus, quatenus ipse per se vel per alium seu alios praemissa ubi, quando et quotiens expedire cognoverit, fueritque pro parte inquisitorum huiusmodi seu alterius eorum legitime requisitus, solenniter publicans, non permittat eos per quoscumque super hoc contra praedictarum et praesentium litterarum tenorem quamvis auctoritate molestari seu alias quomodolibet impediri, molestatores et impedientes et contradictores quoslibet et rebelles, cuiuscumque dignitatis, status, gradus, praeeminentiae, nobilitatis et excellentiae aut conditionis fuerint et quocumque exemptionis privilegio sint muniti, per excommunicationis, suspensionis et interdicti ac alias etiam formidabiliores de quibus sibi videbitur sententias, censuras et poenas, omni appellatione postposita compescendo et etiam legitimis super his per eum servandis processibus, sententias ipsas, quotiens opus fuerit, aggravare et reaggravare auctoritate nostra procuret, invocato ad hoc si opus fuerit auxilio bracchii saecularis.8
§ 5. Non obstantibus praemissis ac constitutionibus et ordinationibus apostolicis contrariis quibuscumque. Aut si aliquibus communiter vel divisim ab apostolica sit sede indultum,9 quod interdici, suspendi vel excommunicari non possint,10 per litteras apostolicas non facientes plenam et expressam ac de verbo ad verbum de indulto huiusmodi mentionem et qualibet alia dictae sedis indulgentia generali vel speciali, cuiuscumque tenoris exsistat per quam praesentibus non expressam, vel totaliter non insertam, effectus huiusmodi gratiae impediri valeat quomodolibet vel differri, et de qua cuiusque toto tenore habenda sit in nostris litteris mentio specialis.
& 6. Nulli ergo omnino hominum liceat hanc paginam nostrae declarationis, extensionis, concessionis et mandati infringere vel ei ausu temerario contradire. Si quis autem hoc attentare praesumpserit, indignationem omnipotentis Dei ac beatorum Petri et Pauli apostolorum eius se noverit incursurum.
Datum Romae apud sanctum Petrum, anno incarnationis Dominicae millesimmo quadringentesimo octuagesimo quarto, nonas Decembris, Pontificatus nostri anno primo.
[1]
|
Škof Inocenc, služabnik Božjih služabnikov, v trajen spomin.
Goreče želimo, kakor zahteva naša dušnopastirska skrb, da katoliška vera raste in se razširi povsod in da se bo od krščanstva oddaljila sleherna pokvarjenost krivoverstva. Radi ponovno izražamo pripravljenost in zahtevo, da bi bila naša pobožna želja uspešna; ko bodo enkrat izkoreninjene vse zmote zaradi delovanja naše službe, kot plevača, ki je uporabljena preudarno, se bosta verska vnema in njeno uresničevanje toliko močneje vtisnili v duše vernikov.
& 1. Pred kratkim smo žal zvedeli, da v mnogih deželah severne Nemčije mnoge osebe, moški in ženske, ki so zanemarili lastno zveličanje in so odpadli od prave vere, se vdajajo hudiču succubi ter incubi. [2] Uporabljajo uroke, zaklinjevalne obrazce in z vsakršnimi drugimi zločinskimi čaranji povzročajo ženskam splavitev in neplodnost, popačenje in uničenje zarodkov živali, pridelkov, tudi vinske trte, sadnega drevja, moških in žensk, brejih domačih živali, ovc in vsakovrstnih zveri kakor tudi vinogradov, sadovnjakov, travnikov, pašnikov, žita, pšenice in vsakovrstne druge zelenjave. Skušajo preprečevati moškim, da bi zaplodili, ženskam, da bi spočele, ter onemogočati zakoncem, da bi izvrševali svojo zakonsko dolžnost. Ne bojijo se zatajiti s svojimi bogoskrunskimi usti vere, ki so jo sprejeli pri krstu, niti se ne bojijo izvrševati veliko število drugih zločinov in hudodelstev, spodbujeni od človeškega sovražnika. Tako postavljajo v nevarnost (ogrožajo) svoje duše, žalijo Božje veličastvo in postajajo slab zgled ter pohujšanje za mnoge.
To počenjajo kljub temu, da sta bila imenovana za raziskovalca glede krivoverske pokvarjenosti s še povsem veljavnim apostolskim pismom Henrik Insistoris in Jakob Šprenger, oba dominikanca in bogoslovna profesorja. Kljub temu se nekateri kleriki in laiki s tega območja, ki predpostavljajo, da vedo več, kot je primerno, zaradi dejstva, da v pooblastilnem pismu niso izrečno omenjene pokrajine, mesta, škofije, dežele in kraji, ki se nanašajo na osebe in na njihova hudodelstva – ne sramujejo zakrknjeno trditi, da veljavnost tega pisma ni bila podaljšana, razen v manjšem delu, na omenjene pokrajine. Pravijo tudi, da zato omenjena raziskovalca nimata ustreznih pristojnosti, da bi izvajala kaznovanje, zapor in popravilo izgredov in zločinov, ki so jih zagrešili zgoraj opisani posamezniki. Posledica tega stanja je v vseh teh deželah, da taki izgredi in taki zločini ostajajo nekaznovani, kar očitno škoduje dušam in večnemu zveličanju.
& 2. Zato na podlagi našega apostolskega dostojanstva želimo, da se odstranijo vse ovire, ki bi lahko preprečevale delovanje omenjenih raziskovalcev, da se ne bi še naprej širila bolezen krivoverske pokvarjenosti in drugih podobnih prestopkov, in tako ne bodo nanesli škode nedolžnim...
& 3. Spodbujeni k temu v skrbi za vero, zato ugotavljamo s tem pismom, da Se omogoči omenjenima raziskovalcema v vseh omenjenih deželah, da opravljata svojo službo in da nadaljujeta popolnoma svobodno prisojati kaznovanje, zapiranje in popravljanje teh oseb zaradi prej omenjenih prestopkov in zločinov, kakor smo našteli v omenjenem pismu izrečno in posamično pokrajine, mesta, škofije, dežele in kraje skupaj z osebami in njihovimi hudodelstvi.
& 4. /Papeška bula nato obnavlja, uporabljajoč obredne obrazce, polno oblast raziskovalcev oziroma inkvizitorjev Insistorisa in Šprenegrja; podeljuje jima pravico, da si pridružita drugih sodelavcev, posebo še Janeza Gremperja, klerika škofije Konstanca, za zapiranje, kaznovanje in globenje oseb, ki jih bosta našla za krive glede čarovništva. /
& 5. Prav tako potrjujemo raziskovalcema pravico do poučevanja in razpravljanja o Božji besedi, kolikorkrat želita, v vsaki župnijski cerkvi. Naj razjasnita vernikom, kako je koristno svobodno in pravično udejanjati vse omenjeno – in storiti vse drugo, kar je za ta namen potrebno in primerno.
& 6. Ta papeška bula ukazuje nadalje škofu v Strassburgu Alebertu Bavarskemu, da zaščiti raziskovalca in podpira njuno delovanje ter deluje tako, da naj »ostro kaznuje vsakogar, ki bi ju morebiti nadlegoval ali oviral njune pobude, jima oporekal ali se upiral, ne glede na njegov ugled, stan, čin, prednost, plemstvo, nadvlado ali položaj. V ta namen naj uporabljata sodbe, obsodbe, izobčenja, pridržke, interdikte in tudi druge najtežje kazni, kadar se jima to zdi primerno brez pravice do pritožbe; pridržita naj svoji pristojnosti zakonite postopke zoper omenjene osebe in poskrbita v moči pooblastila, ki smo jima jih podelili, kadarkoli bi se za to pokazala potreba, okrepiti in zaostriti kazni, ter naj zahtevata, če bi bilo potrebno, podporo svetne oblasti.
Kdor se pa tega ne bo držal, naj se zaveda, da se bo zameril s tem Bogu in svetima apostoloma Petru in Pavlu.«
Dano v Rimu pri svetem Petru, v letu Gospodovega učlovečenja tisoč štiristo štiriinosemdesetem, petega decembra. [3]
|
