Stran:Osem inu sestdeset sveteh pesm.djvu/111

Iz Wikivira, proste knjižnice besedil v javni lasti
Stran je bila lektorirana

5. Tu lepu oblizhje moje,
K’tir’ Angelze ſveselly,
Sdej ſhalloſt od sebe daje,
Shpot, ’nu sramoto terpy:
Od smerdliv’ga ſapluvanja
Zhloveku podobnu ni;
Ta se m’i norsku perklanja:
Un’ ſt’ry hud’ga, kar ſhelly.

6. K’ daj moj syn! se je imellu
S’ enem mainshe vsmilenje?
Al komu se je godilu
Zel takſhnu resſhallenje?
Kaj sem jeſt nek komu ſturil?
V’ zhim’ sem mogl pregreshit’?
De b’ se ſdej toku pokoril:
S’ smertjo mogl se reshit’.

7. Tigram b’ se serze genilu:
Al ne tem hudobnekam;
En’mu kamnu b’ se bil vsmilel:
Vender ne tem greshnekam!
Al tud’ si Syn lubeſnivi!
Se bres vsega vsmilenja?
Al vsi, k’tir tega ſte krivi,
M’ nadaſte potroshtanja?

8. K’daj pregreshne syn bosh nehal?
K’daj pobulshal bosh tvoj ſtan?